Let...

Da li sačuvati uspomene ili ne?
Nakon duge veze mnogo je stvari koje na nju podsjećaju.
Mnogo je poklona, stvari od njeg dobijenih, šta učiniti s njima?
Da li ih ostaviti na mjestima na kojima stoje,
sačuvati ih, ili ih sve skloniti, eliminisati?
Možda ih trebam vratiti?
Da li će mi poslije biti žao što ništa nisam sačuvala iz naše veze?
Možda predmeti trebaju da ostanu
dio su moje prošlosti i treba da me podsjećaju na ono što sam nekad imala.
A možda ipak da bih krenula dalje onako kako to treba,
da bih mogla krenuti ispočetka,
treba da sklonim sve ono što je njegovo, a moje?!
Šta učiniti?

I dalje se pitam šta to ljudi pronalaze
interesantno, vrijedno čitanja,
na ovome mom blogu.
On i bez mene živi svojim životom.
Kao da mu ni ne trebam.
Izgleda da je nakon toliko godina postao
samostalan i nezavisan.
I on od mene digao ruke
i otisnuo se u svoje virtualne vode.
Pitam se, zašto ga otvarate?
Šta tu čitate?
Zašto ni ja više nisam vezana
za ovaj svoj blog kao što ni on nije za mene?
Da li ga izbrisati?
Zašto?
Da li ga ne izbrisati?
Zašto?
Zašto se u mom životu sve
preokrenulo na tumbe?
Zašto sam sve dosadašnje godine
odlučila zapakovati u kutiju
i baciti u smeće,
spaliti?
Zašto sam sve uništila?
Kakva sam to osoba postala?

Zbog čega se muškarci i žene ne podnose?
Zašto moraju da se svađaju?
A opet, jedno bez drugog ne znaju da žive.
Ne mogu.
Mire se i vole.
I svađaju, opet.
Zašto nas je tako teško razumjeti?
Zašto nam ne želite ugoditi?
Tako malo nam je potrebno,
trun pažnje i ljubavi,
mrvica nježnosti
i duuuugiiii poljupci puni strasti.

Meni zaista nije jasno zašto ljudi posjećuju ovaj moj blog?
Šta pronalaze tako interesantno na njemu da bi ga otvorili?
Šta to vi ovdje čitate, recite, baš bih da znam...
Kako otvorite, pronađete ovu moju stranicu?
Šta vas ovdje dovodi?
Zašto zakoračite u moj svijet koji uopće nije interesantan?
Nije sretna... Nije... ništa.
Čemu onda?
Zbog čega?

Nedostaje mi...
Htjela bih voljeti...
punim plucima,
bez ustrucavanja,
suzdržavanja...
Bez rezervi i zadržavanja
osjećanja...
Htjela bih se prepustiti
ljubavnim čarima...
Voljeti
i biti voljena...
Do neba plavoga,
dva kruga oko zemlje
i naprijed...
do mjeseca...
do zvijezda...
i dalje...
(uvijek treba ići naprijed,
nikada nazad!)
Voljela bih voljeti,
biti potpuno ljubavlju ispunjena,
biti sretna i zadovoljna...
Opet!
Nedostaje mi ljubav!

More je učinilo svoje... šta mogu?!