Let...

Nekad sam letio, leptir bio i ja... Svjetlost me mamila, krila mi sprzila...

17.01.2006.

Eto ti priča ;)

Želio je pjesmu, a dobit će priču, čini se...
Jer znate, on, ipak, ne voli poeziju. Više voli neke manje romantičarske stvari nešto kao njegove nebuloze, a pojma nema koliko ljubavi i romantike, ponekad u njima sjevne...
Pričasmo neki dan... Iskreno... Nauči me mnogo toga, kao da sto broji godina... Osjetih da je srce u njeg veliko i da i on volje nekog... Čitah njegove riječi i shvatih koliko je u pravu. Ne mogodoh ništa opovrgnuti. I tada se moje srce nekim povjerenjem prema njemu ispuni i najedanput otvori. Kao vulkan... sva lava buknu van... Izgleda da mi je trebao takav jedan razgovor, al' razgovor s nekim koga ne poznaješ i zbog toga mu lakše srce svoje otvaraš i misli u slova pretačeš.
Pitah ga sve što želim znati, bez ustručavanja, ipak... sa trunčicom rumenila na obrazima koje on, srećom, nije vidjeti mogao...
Ovaj internet ima i svojih prednosti, naravno, ako ti imaš sreće da naletiš na njih, a ne...
Iskren razgovor... Kao da mi ruku i zagrljaj, sigurno sklonište pruži. Rekoh sve što mi je na duši. I shvatih da... Ma, koliko sebi ne htjela priznati, kao ni drugima, ja ipak pišem... eto, ni sada to ne mogu napisati. Uspjeh samo njemu priznati...
I bolje je tako... Neka ostane među nama...
Prijatelju, hvala!

Let...
<< 01/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031